Vodič za odabir: Električni usisavači
Radionički usisavač razlikuje se od kućnog po tome što podnosi grubu nečistoću, vodu i finu građevinsku prašinu koja bi obični usisavač uništila. Uz to se priključuje na alat, pa prašina odlazi na izvoru umjesto da se čisti naknadno.
Mokro i suho usisavanje
Mokro-suhi usisavači usisavaju i tekućine i prašinu. Za vodu se najčešće vadi vrećica i koristi drugi filtar, ovisno o modelu.
Koriste se za izlijevanja u radionici, vodu nakon pranja, ostatke nakon mokrog bušenja i rezanja te za čišćenje vozila.
Klasa prašine
Klasa određuje koliko fine prašine usisavač zadržava, a ne pušta natrag u zrak.
Klasa L za prašinu s manjim rizikom: drvo, žbuka, obična nečistoća.
Klasa M za prašinu od betona, estriha, gletova i drvenu prašinu tvrdog drva. Sadrži kristalni silicijev dioksid, koji je štetan pri udisanju.
Za brušenje gleta, rezanje betona i izradu utora u zidu klasa M nije preporuka nego zahtjev.
Priključak na alat
Usisavači s utičnicom za alat pokreću se sami kad se alat uključi i rade još nekoliko sekundi nakon isključenja, da se crijevo isprazni.
Promjer crijeva mora odgovarati alatu. Uz usisavače dolaze adapteri, ali kod starijih alata provjerite prije kupnje.
Čišćenje filtra
Kod fine prašine filtar se brzo začepi i usis pada. Modeli s automatskim čišćenjem filtra tresu filtar tijekom rada, pa usis ostaje stalan.
Kod brušenja gleta i rezanja betona to je razlika između usisavača koji radi cijeli dan i onoga koji nakon pola sata stane.
Što još gledati
Zapremina spremnika određuje koliko često se prazni. Za radionicu je uobičajeno 20 do 35 litara.
Podtlak i protok zraka govore više o učinku od nazivne snage.
Kotači i ručka jer se usisavač premješta s poslom.
Vrećice i filtri su potrošni materijal. Provjerite cijenu i dostupnost prije kupnje alata.